Ozloglašeni program MKULTRA američke CIA-e, inicijativa iz doba Hladnog rata usmjerena na razvijanje tehnika kontrole uma, dugo je bio obavijen velom tajne i kontroverzi. Međutim, novoobjavljena kolekcija od preko 1.200 dokumenata, dostupna zahvaljujući Nacionalnom arhivu sigurnosti i ProQuestu, otkriva zastrašujuću stvarnost ovog programa, potvrđujući sumnje mnogih: CIA-ini eksperimenti nad ljudima bili su ne samo neetički već i krajnje uznemirujući po svom opsegu i ambicijama.

Program MKULTRA, koji je uglavnom provođen pedesetih godina, istraživao je metode manipulacije i reprogramiranja ljudskog uma. Objavljeni dokumenti pokazuju da je CIA koristila ekstremne tehnike, uključujući upotrebu droga poput LSD-a, hipnoze, senzorne deprivacije i fizičkih metoda kako bi izazvala šok i konfuziju. Ovi eksperimenti često su se provodili na nesvjesnim građanima SAD-a, što otvara ozbiljna etička i pravna pitanja.

Kolekcija pod nazivom „CIA i bihevioralne nauke: Kontrola uma, eksperimenti s drogama i MKULTRA” sadrži materijale koji su preživjeli namjerno uništavanje dokaza 1973. godine, naloženo od tadašnjeg direktora CIA-e Richarda Helmsa i Sidneyja Gottlieba, šefa Tehničkog odjela agencije. Preostali dokumenti daju jeziv uvid u višedecenijski cilj agencije – razvoj sposobnosti kontrole uma.

Jedan od najalarmantnijih aspekata MKULTRA programa bilo je korištenje nesvjesnih ljudskih subjekata. Federalni agent za narkotike George White, pod pseudonimom „Morgan Hall”, sproveo je oko 40 testova u CIA-inim sigurnim kućama, doslovno drogirajući nesvjesne pojedince LSD-om kako bi proučavao efekte na ponašanje i tehnike ispitivanja. Ovi eksperimenti, koji su često ciljali obične građane, pravdani su kao „neophodni za nacionalnu sigurnost.”

Dokumenti takođe otkrivaju kako je CIA koristila filantropske organizacije i prestižne institucije kao paravan za eksperimente. Na primjer, bolnica Univerziteta Georgetown bila je korištena za projekte MKULTRA. Jedan memo CIA-inog Tehničkog odjela dokumentuje rasprave među zvaničnicima, uključujući direktora Allena Dullesa, o ekonomičnosti korištenja bolnice za ovakve svrhe. U memorandumu se navode različiti „materijali i metode” koji su se razvijali, uključujući supstance za izazivanje „nelogičnog razmišljanja i impulzivnosti” te one koje simuliraju povratne simptome bolesti u svrhu obmane.

Otpor unutar CIA-e

Nisu svi zaposlenici CIA-e podržavali program. Neki su izražavali moralne dileme, posebno u vezi sa podprojektom MKDELTA, čiji je cilj bio operacionalizacija tehnika MKULTRA. Prema jednom dokumentu, ove dileme su usporile napredak. Viši zvaničnici, uključujući inspektora generala Johna Earmana i zamjenika direktora generala Marshalla Cartera, kritikovali su program zbog nedostatka nadzora i loših uslova za eksperimente.

Postojanje programa MKULTRA postalo je poznato javnosti tek 1975. tokom istrage Churchovog odbora o zloupotrebama obavještajnih službi. Novoobjavljeni dokumenti dodatno naglašavaju koliko je program bio podržan na najvišim nivoima vlasti, ali bez adekvatne odgovornosti.

Nasljeđe MKULTRA daleko nadilazi Hladni rat. Kako autor Stephen Kinzer navodi, tehnike razvijene u okviru programa korištene su u CIA-inim praksama ispitivanja u Vijetnamu, Latinskoj Americi, Afganistanu, Iraku i Guantanamu. Uticaj programa na moderne obavještajne operacije postavlja zabrinjavajuća pitanja o etičkim granicama nacionalne sigurnosti.

Objavljivanje ovih dokumenata podsjeća na opasnosti nekontrolisane vladine moći. Iako CIA tvrdi da je MKULTRA ugašen prije više od 40 godina i da je deklasifikovani materijal javno dostupan, otkrića ističu potrebu za stalnom transparentnošću i odgovornošću u obavještajnim operacijama.

Kao građani, moramo zahtijevati odgovornost od institucija i osigurati da se ovakve zloupotrebe nikada ne ponove. Program MKULTRA predstavlja mračno poglavlje američke istorije, ali ujedno služi kao opomena o opasnostima žrtvovanja etike u ime sigurnosti.

Kolekcija Nacionalnog arhiva sigurnosti predstavlja ključni izvor za razumijevanje punog opsega CIA-inih eksperimenata kontrole uma. Ona je trijezan podsjetnik da potraga za moći, neograničena moralom, može prouzrokovati duboku i trajnu štetu. Dok razmatramo ova otkrića, moramo reafirmisati svoju posvećenost očuvanju vrijednosti koje nas definišu kao društvo.