Dana 6. augusta, ukrajinske snage upale su u rusku provinciju Kursk u njemačkoj i američkoj opremi. Berlin i Washington su brzo objavili da Ukrajinci nisu prekršili nikakva ograničenja koja su SAD i Njemačka postavili na opremu isporučenu Ukrajini.

Ovo postavlja pitanje kada su SAD i Njemačka proširili svoja odobrenja da obuhvate upotrebu zapadne opreme na ruskoj teritoriji?

Možete se prisjetiti da su u maju, tokom ruske prekogranične ofenzive u Harkovu, Ukrajinci žalili što nisu bili ovlašteni da uzvrate vatru NATO kalibarskim haubicama na ruske topove koji su pucali iz Rusije, niti da napadnu ruska pojačanja koja su se upućivala ka Ukrajini. (Mogli su slobodno koristiti svoje domaće i treće strane oružje, ali su rekli da to nije bilo dovoljno.)

Stoga je administracija Bajdena promijenila pravila tog mjeseca, dopuštajući Ukrajini da puca iz američkih haubica i HIMARS raketa u Rusiju, a Berlin je brzo slijedio taj primjer.

Međutim, sav jezik iz maja — barem onaj javni dio — odnosio se na pucanje u Rusiju s ukrajinske teritorije, posebno u kontekstu suprotstavljanja vatri iz Rusije. Nije bilo naznaka da nova pravila znače da Ukrajina može također odvesti NATO opremu u ruske provincije.

Kada je, dakle, ta dozvola data?

1. Možda je proširena dozvola iz maja išla dalje od onoga što je predstavljeno javnosti. Možda nova pravila nisu obuhvatala samo paljbu u Rusiju do dometa HIMARS-a od 90 kilometara, već i svaku upotrebu NATO opreme u toj zoni, uključujući postavljanje oklopnih ofenziva veličine korpusa u ruske provincije.
2. Druga mogućnost je da je Ukrajina prije ofenzive 6. avgusta tiho zatražila od SAD-a dozvolu da preveze američku opremu preko ruske granice, i da je ta dozvola data, ali tajno kako ne bi izazvala uzbunu kod Rusa.
3. Posljednja mogućnost je da je Ukrajina ušla sa tenkovima u Rusiju bez eksplicitne dozvole i predstavila SAD-u i Njemačkoj gotov čin.

Osobno smatram da je opcija 3 najvjerovatnija. Navodno je ofenziva u Kursku bila osmišljena u velikoj tajnosti, čak i vojna obavještajna služba pri Ministarstvu odbrane nije bila unaprijed obaviještena, a kamoli Amerikanci.

Bez obzira na to što je istina, domaće javnosti u NATO zemljama nalaze se u zanimljivoj poziciji. Ili su njihove vlade odobrile novu upotrebu oružja protiv nuklearne države bez obavještavanja građana. Ili odluka više ni ne zavisi u potpunosti od njihovih vlada, što je još dramatičnije.

U isto vrijeme, mediji nisu pokazali nikakvo interesovanje za pitanje ko i kada je rekao Kijevu da je sada u redu voziti tenkove podržane od NATO-a u Rusiju, niti su razumjeli značaj toga.

Sada kada je američka oprema prešla u Rusiju, tu je i cijeli logistički lanac za ta vozila. Logistički lanac koji završava u američkim bazama u Poljskoj.

Šta se događa sa Strykerom kada se ošteti u Kursku? Povozi ga američko vozilo za spašavanje M88, učitava se na voz za transport u američki objekat u Poljskoj i popravi ga američki mehaničar, prije nego se vrati na front. Isto se radi sa njemačkim vozilima u Njemačkoj. Ovo nije borba, ovo je ratovanje.