TOKIO — Japan, zemlja poznata po radnoj etici do te mjere da njihov jezik ima izraz za doslovno raditi do smrti, pokušava riješiti zabrinjavajući nedostatak radne snage poticanjem ljudi i kompanija na uvođenje četverodnevne radne sedmice.

Japanska vlada je prvi put izrazila podršku kraćoj radnoj sedmici 2021. godine, nakon što su zakonodavci podržali tu ideju. Ipak, koncept se sporo prihvata; prema Ministarstvu zdravlja, rada i socijalne skrbi, oko 8% kompanija u Japanu omogućava zaposlenicima da uzmu tri ili više dana odmora sedmično, dok 7% daje radnicima zakonom propisan jedan dan odmora.

U nadi da će privući više zainteresovanih, posebno među malim i srednjim preduzećima, vlada je pokrenula kampanju „reforme radnog stila“ koja promovira kraće radno vrijeme i druge fleksibilne aranžmane, uz ograničenja prekovremenog rada i plaćeni godišnji odmor. Ministarstvo rada nedavno je počelo nuditi besplatno savjetovanje, subvencije i sve veću biblioteku uspješnih priča kao dodatnu motivaciju.

„Ostvarivanjem društva u kojem radnici mogu birati različite stilove rada u skladu sa svojim okolnostima, težimo stvoriti vrlinu rasta i distribucije te omogućiti svakom radniku da ima bolji pogled na budućnost“, stoji na web stranici ministarstva u vezi s kampanjom „hatarakikata kaikaku“, što u prijevodu znači „inovacija u načinu rada“.

Odjel koji nadgleda nove usluge podrške za preduzeća kaže da su se do sada samo tri kompanije javile kako bi zatražile savjet o uvođenju promjena, relevantnim propisima i dostupnim subvencijama, što pokazuje izazove s kojima se inicijativa suočava.

Možda je još indikativnije: od 63.000 zaposlenika Panasonic Holdings Corp., koji imaju pravo na četverodnevni raspored u proizvođaču elektronike i njegovim grupama kompanija u Japanu, samo je 150 zaposlenika odlučilo prihvatiti ovu opciju, prema Yoheiju Moriju, koji nadgleda inicijativu u jednoj Panasonicovoj kompaniji.

Zvanična podrška vlade za bolji balans između posla i života predstavlja značajnu promjenu u Japanu, zemlji čija se kultura rada često hvalila kao ključna za nacionalni oporavak i izvanredan ekonomski rast nakon Drugog svjetskog rata.

Pritisak konformizma i žrtvovanja za kompaniju je snažan. Građani obično uzimaju odmor u isto vrijeme kao i njihove kolege — tokom Bon praznika ljeti i oko Nove godine — kako ih saradnici ne bi optužili da su nemarni ili da ne mare.

Dugi radni sati su norma. Iako 85% poslodavaca tvrdi da svojim radnicima daje dva dana odmora sedmično i postoje zakonska ograničenja na prekovremeni rad, koji se pregovara s sindikatima i detaljno opisuje u ugovorima, neki Japanci rade „servisne prekovremene sate“, što znači da su neprijavljeni i neplaćeni.

Nedavni vladin izvještaj o „karoshiju“, japanskom terminu za smrt od prekomjernog rada, navodi da Japan ima najmanje 54 takva slučaja godišnje, uključujući smrt od srčanih udara.

Japanci, koji su „ozbiljni, savjesni i vrijedni“, cijene svoje odnose s kolegama i razvijaju osjećaj povezanosti s kompanijama, a japanske TV emisije i manga stripovi često se fokusiraju na radno mjesto, kaže Tim Craig, autor knjige „Cool Japan: Case Studies from Japan’s Cultural and Creative Industries“.

„Rad je ovdje velika stvar. To nije samo način zarađivanja novca, iako je i to“, rekao je Craig, koji je ranije predavao na Doshisha Business School i osnovao firmu za uređivanje i prevođenje BlueSky Academic Services.

Neki zvaničnici smatraju da je promjena tog mentaliteta ključna za održavanje radne snage uslijed rapidnog pada nataliteta u Japanu. Prema trenutnoj stopi, koja se dijelom pripisuje kulturi fokusiranoj na posao, očekuje se da će radno sposobno stanovništvo opasti za 40% na 45 miliona ljudi do 2065. godine, sa trenutnih 74 miliona, prema vladinim podacima.

Zagovornici modela s tri dana odmora kažu da on podstiče ljude koji odgajaju djecu, brinu o starijim rođacima, penzionere koji žive od penzija i druge koji traže fleksibilnost ili dodatni prihod da ostanu duže u radnoj snazi.

Akiko Yokohama, koja radi u Spelldata, maloj tehnološkoj kompaniji sa sjedištem u Tokiju koja omogućava zaposlenicima radni raspored od četiri dana, uzima slobodne srijede uz subote i nedjelje. Dodatni slobodan dan omogućava joj da obavi frizuru, posjeti druge termine ili ode u kupovinu.

„Teško je nastaviti raditi pet dana zaredom kada se ne osjećate dobro. Odmor vam omogućava da se oporavite ili posjetite doktora. Emotivno, manje je stresno“, rekla je Yokohama.

Njen suprug, agent za nekretnine, također ima slobodne srijede, ali radi vikendom, što je uobičajeno u njegovoj industriji. Yokohama je rekla da to omogućava paru da ide na porodične izlete sredinom sedmice sa svojim djetetom osnovnoškolskog uzrasta.

Fast Retailing Co., japanska kompanija koja posjeduje Uniqlo, Theory, J Brand i druge modne marke, farmaceutska kompanija Shionogi & Co., te elektronske kompanije Ricoh Co. i Hitachi također su počele nuditi četverodnevnu radnu sedmicu u posljednjih nekoliko godina.

Trend je čak dobio zamah u industriji finansija, koja je poznata po svojoj potrošačkoj prirodi. Brokerska kuća SMBC Nikko Securities Inc. počela je omogućavati radnicima četverodnevni radni raspored 2020. godine. Bankarski gigant Mizuho Financial Group nudi opciju trodnevnog rasporeda.

Kritičari vladine inicijative kažu da u praksi ljudi na četverodnevnim rasporedima često rade jednako naporno za manju platu.

Ali postoje znaci promjene.

Godišnje istraživanje Gallupa koje mjeri angažman zaposlenika rangiralo je Japan među nacijama s najmanje angažovanim radnicima; u najnovijem istraživanju, samo 6% japanskih ispitanika opisalo je sebe kao angažovano na poslu, u poređenju sa svjetskim prosjekom od 23%.

To znači da relativno malo japanskih radnika osjeća visoku uključenost u svoje radno mjesto i entuzijazam za posao, dok većina samo odrađuje svoje sate bez ulaganja strasti ili energije.

Kanako Ogino, predsjednica tokijske kompanije NS Group, smatra da je nuđenje fleksibilnih sati rada ključno za popunjavanje radnih mjesta u uslužnoj industriji, gdje žene čine većinu radne snage. Kompanija, koja upravlja karaoke prostorima i hotelima, nudi 30 različitih rasporeda rada, uključujući četverodnevnu radnu sedmicu, ali i duge periode odmora između poslova.

Kako bi osigurala da se nijedan radnik NS Groupa ne osjeća kažnjenim zbog izbora alternativnog rasporeda, Ogino dvaput godišnje pita svakog od svojih 4.000 zaposlenika kako žele raditi. Izražavanje individualnih potreba može biti kritikovano u Japanu, gdje se očekuje da se žrtvujete za opće dobro.

„U Japanu je stav bio: Što više sati radite, više ste cool, odrađujući besplatan prekovremeni rad“, rekla je Ogino sa smiješkom. „Ali u takvom životu nema snova.“