“Kroz oslobađanje atomske energije, naša generacija je donijela u svijet najrevolucionarniju silu od otkrića vatre u pretistorijskom čovjeku. Ova osnovna moć univerzuma ne može se uklopiti u zastarjeli koncept uskih nacionalizama.” Izjava Odbora za hitne slučajeve atomskih naučnika, na čelu sa Albertom Einsteinom, 22. januar 1947.

“Ne znam kojim će se oružjem voditi Treći svjetski rat, ali Četvrti svjetski rat će se voditi palicama i kamenjem.” Albert Einstein (1879-1955), njemački teoretski fizičar, (u intervjuu u ‘Liberal Judaism’, april-maj 1949)

“Dok brane svoje vitalne interese, nuklearne sile moraju spriječiti one sukobe koji dovode protivnika pred izbor između ponižavajućeg povlačenja ili nuklearnog rata. Usvajanje takvog kursa u nuklearnoj eri bilo bi samo dokaz bankrota naše politike—ili kolektivne želje za smrću svijeta.” John F. Kennedy (1917-1963), 35. predsjednik SAD-a, 1961-1963, (u svom govoru na dodjeli diploma pod naslovom “Strategija mira” održanom na Američkom univerzitetu u Washingtonu, D.C., 10. juna 1963)

Uvod

Tokom fatalne 2024. godine, pažnja svijeta je bila skrenuta, prvo na tekući i šireći rat SAD-NATO protiv Rusije, “da oslabe Rusiju” kaže ministar odbrane, general Lloyd Austin, posrednički rat planiran davno, 1991. godine, nakon raspada Sovjetskog Saveza.

Naime, ovo je bio posrednički rat od početka između Sjedinjenih Američkih Država i Rusije, promovisano od strane američkih neokonzervativaca. To je rat koji je službeno počeo finansiranjem američke vlade nasilnog svrgavanja izabranog proruskog režima predsjednika Viktora Janukoviča, u februaru 2014.

Drugo, tu je i tekući sukob između Izraela i Palestinaca u Gazi, koji je počeo napadom Hamasa u oktobru 2023. Ovo je pratilo ubijanje više od 40.000 Palestinaca od strane izraelske vlade na čelu s Netanjahuom. Takav široki masakr civila i uništavanje su ostavili hiljade djece bez roditelja, šokirali istoričare genocida i posramili savjest svijeta. Ipak, masakr palestinskog naroda u savremenom dobu čini se da nema kraja na vidiku.

S druge strane, ove godine smo takođe svjedočili održavanju grandioznih Pariških ljetnih olimpijskih igara. Ta velika proslava mira među narodima pratila je politička saga u američkoj predsjedničkoj kampanji, kada je aktuelni demokratski predsjednik Joe Biden bio pritisnut da povuče svoju kandidaturu u korist potpredsjednice Kamale Harris.

Međutim, druge zastrašujuće razvojne situacije odvijale su se u sjenci. Naime, New York Times je otkrio 20. avgusta da je predsjednik Joe Biden, u opasnom pokazivanju prekršaja, tajno odobrio novu koordiniranu američku nuklearnu strategiju. Radi se o planu za simultane nuklearne sukobe Sjedinjenih Američkih Država sa Rusijom, Kinom i Sjevernom Korejom.

To što takav plan postoji nije mnogo umirujuće, s obzirom na to da su Sjedinjene Američke Države bile prva i jedina zemlja koja je bacila nuklearne bombe na gradove, Hiroshima i Nagasaki, u avgustu 1945. godine, što je rezultiralo stotinama hiljada smrtnih slučajeva.

Da bi svjetski nuklearni rat u današnjem dobu mogao biti viđen kao moguć, čak i vjerovatan, je nevjerovatno. Kao što citat iz govora predsjednika Johna F. Kennedyja iz juna 1963. ilustrira, “usvajanje takvog kursa u nuklearnoj eri bilo bi samo dokaz bankrota naše politike—ili kolektivne želje za smrću svijeta.”

Korisne Posljedice Priprema za Nuklearni Rat

Programi nuklearnih izdataka u tri najveće nuklearne sile—Kina, Rusija i Sjedinjene Američke Države—prijete da izazovu trostruku nuklearnu trku u naoružanju, dok se svjetska arhitektura kontrole naoružanja raspada. Rusija i Kina šire svoje nuklearne kapacitete, a pritisak raste u Washingtonu, posebno među pristalicama američko-vojno-industrijskog kompleksa (MIC), da Sjedinjene Američke Države odgovore u istom tonu.

Nedostatak povjerenja i spremnosti za kontrolu i ograničenje proizvodnje nuklearnog oružja može označiti novu eru razvoja novih nuklearnih oružja, uključujući raspoređivanje ofanzivnog međukontinentalnog nuklearnog oružja. To znači da bi glavne nuklearne sile mogle proširiti razvoj novih nuklearnih oružja baš kako geopolitičke tenzije nastavljaju rasti. Ovo je sigurno da će staviti sigurnost svih nacija u opasnost.

Konačni Sat Čovječanstva Se Približava Ponoći

Prema Bulletin of the Atomic Scientists, njegov metafor ili simbol Sat konačnog dana, stvoren 1947. godine, bio je postavljen na 90 sekundi do ponoći u januaru 2023. Ova tačka je zadržana na tom visokom nivou u januaru 2024. godine, jer čovječanstvo nastavlja da se suočava sa visokim nivoom opasnosti u tri glavne oblasti: najveći rizik od nuklearnog rata, tekuće negativne posljedice klimatskih promjena i nova prijetnja umjetničke inteligencije.

U julu 1991, na kraju Hladnog rata, Sjedinjene Američke Države (predsjednik George H. W. Bush) i Sovjetski Savez/Rusija (predsjednik Mikhail S. Gorbačov) potpisali su bilateralni Sporazum o smanjenju strateškog naoružanja (START I), dizajniran da promoviše nuklearno razoružanje.

On je naložio obje strane da smanje svoje strateške ofanzivne nuklearne arsenale. Sat konačnog dana atomskih naučnika je tada bio postavljen na 17 minuta do ponoći. (N.B.: START I je bio uspješan. Imao je efekat uklanjanja oko 80% svih strateških nuklearnih oružja tada u postojanju, kada je njegova konačna implementacija završena krajem 2001. godine.)

Danas, međutim, sa svijetom koji je bačen u novi Hladni rat II, sa pojačanim geopolitičkim tenzijama između SAD-EU-NATO, s jedne strane i Rusija-Kina-Sjeverna Koreja-Iran, s druge strane, rizici velikog globalnog nuklearnog kataklizma su veoma visoki.

Od START-a I, Većina Sporazuma o Kontroli Naoružanja je Neuspjela

Nakon uspjeha sporazuma START I, potpisana su dva dodatna sporazuma između SAD-a i Rusije za daljnje smanjenje zaliha nuklearnih naoružanja. Oba su bila neuspješna.

Prvo, u januaru 1993, američki predsjednik George H. W. Bush i ruski predsjednik Boris Jeljcin potpisali su novi Sporazum o smanjenju strateškog naoružanja pod nazivom START II, da prošire ono što je START I sporazum postigao. Međutim, ovaj novi sporazum nikada nije stupio na snagu.

To je zato što je administracija Georgea W. Busha odlučila, u junu 2002. godine, da se povuče iz Sporazuma o anti-balističkim raketama (ABM) koji je bio na snazi između SAD-a i SSSR-a od 1972. godine, i koji je bio jedan od uslova za nastavak START II.

Mnogi posmatrači su smatrali povlačenje SAD-a iz ABM sporazuma kao prvi korak ka napuštanju efektivnih pravnih ograničenja na nuklearno širenje.

Drugo, predsjednik Barack Obama je pokušao da oživi međusobno smanjenje ofenzivnog nuklearnog oružja kako bi osigurao sigurniji svijet, kada je u aprilu 2010. godine potpisao Novi START ugovor, sa tadašnjim predsjednikom Dmitrijem Medvedevom iz Ruske Federacije. Međutim, bilo je rastuće skepticizma oko smanjenja nuklearnog oružja među nekim senatorima iz Republike SAD-a i iz think tankova iz Washingtona, kao što je Heritage Foundation.

Novi START ugovor je trebao trajati deset godina, sa opcijom produženja do pet godina uz saglasnost obje strane.

Međutim, u februaru 2017. godine, tadašnji predsjednik Donald Trump rekao je ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da se povlači iz Novog START ugovora, izražavajući stav da je previše povoljan za Rusiju i da je to “loš sporazum koji je pregovarala Obama administracija.”

Svi pokušaji između Trumpa i Putina da izrade zamjenu za Novi START ugovor prije njegovog isteka 2021. godine su propali. Rusija je otišla toliko daleko da je optužila Trumpovu administraciju za “namjerno i namjerno” raspadanje međunarodnih sporazuma o kontroli naoružanja i označila njen pristup u pregovorima kao “neproduktivnim i otvoreno agresivnim.”

Ipak, u januaru 2001. godine, novoizabrana Bidenova administracija je prihvatila ruski prijedlog za produženje Novog START ugovora o smanjenju nuklearnog naoružanja na pet godina, tj. do 2026. godine.

To je bio posljednji pokušaj Sjedinjenih Američkih Država i Rusije da povećaju svoju međusobnu nuklearnu sigurnost kroz bilateralne pregovore.

Istorijski presedan

Politički odnosi između Sjedinjenih Američkih Država i Rusije su se sve više napeli, posebno nakon što je Rusija napala susjednu Ukrajinu u februaru 2022. godine.

Ruska vlada je navela dva glavna razloga za svoj potez: da zaštiti ukrajinsku rusofonu manjinu od Kijevskih prekomjernih mjera, i da spriječi da ta zemlja uđe u NATO, što bi značilo raspoređivanje američkih nuklearno naoružanih raketa na granici Rusije.

Ovaj rat je rezultirao ogromnim destrukcijama, patnjama i brojnim smrtnim slučajevima. To je rat koji se mogao izbjeći uz minimum dobre volje, diplomatije i nekoliko ustupaka.

Sukob podsjeća na Kubansku raketnu krizu iz 1962. godine. Sovjetski Savez je postavio nuklearno naoružane rakete na Kubi, 90 milja od obale SAD-a, kao odgovor na američke raspoređene nuklearno naoružane rakete u Italiji i Turskoj. Kompromis je konačno postignut između predsjednika Kennedyja i predsjednika Hruščova: Sovjetska vlada bi uklonila svoje ofenzivne oružje na Kubi, a američka vlada je tajno pristala da ukloni sve ofenzivne rakete koje je rasporedila u Turskoj.

Zaključci

Svijet je sve više postajao haotičniji i opasniji. To ima puno veze sa trenutnim nedostatkom nuklearnih odvraćajućih sporazuma između glavnih nuklearnih sila. Ako bi neka nuklearna zemlja pokrenula napad nuklearnim oružjem u ovakvom klimatu nepovjerenja, to bi moglo stvoriti egzistencijalnu prijetnju za stotine miliona stanovnika Planete.

Razorna nuklearna vojna sukob ne bi imao samo tragične ljudske posljedice, već i ekonomske. Bila bi to ogromna rasipanja resursa, ali bi mogla stvoriti nuklearni zimski period sa štetnim posljedicama na usjeve koje bi dovele do gladi, pored toga što bi bila velika izvor zagađenja zraka.

Nuklearni rat mogao bi profitirati vojnoj nuklearnoj industriji u nekim zemljama, ali bi stvorio haos u globalnoj ekonomiji, izazivajući inflaciju u zemljama uključenim i stvarajući stagflaciju u privatnom sektoru nacionalnih ekonomija.

Ako lideri nacija sa nuklearnim oružjem nastave da trivijalizuju prijetnju potpunog nuklearnog rata i da sanjaju dementne ideje da mogu ‘pobijediti’ u nuklearnom ratu, svijet bi mogao krenuti ka egzistencijalnoj katastrofi.

Stoga je na svima, liderima i građanima, da rade na ukidanju ratova, koji ne napreduju čovječanstvu, već ga unazaduju.