Alarmizam o klimi, ortodoksne tvrdnje o globalnom zagrijavanju i apokaliptične prognoze o klimatskim promjenama i dalje dominiraju u mejnstrim medijima. Na primjer, naučni urednik Financial Times-a, Clive Cookson, 2023. godine je upozorio na "katastrofalni niz ekstremnih ekoloških događaja" izazvan smanjenjem leda u Antarktičkom moru, dok je BBC opisao ove promjene kao "zabrinjavajuću novu prekretnicu." Globalne ličnosti poput Johna Kerryja sada pozivaju SAD da proglasi "klimatsku vanrednu situaciju," predlažući mjere kako bi se "natjerali ljudi da se ponašaju drugačije."

Međutim, sveobuhvatno novo istraživanje daje drugačiju perspektivu na "klimatsku krizu." Morski led nije u stalnom opadanju, kako se često tvrdi. Najnovije istraživanje ispituje prirodnu varijabilnost ledenih ploča u Antarktičkom moru i zaključuje da ljudska aktivnost nema značajan uticaj na povlačenje ili širenje leda. Ova studija, objavljena ranije ove godine, osporava dominantni narativ o uticaju globalnog zagrijavanja na morski led, pružajući nove uvide u složene interakcije atmosferskih i okeanskih faktora koji oblikuju led u Antarktiku.

Prirodni faktori pokreću varijacije u morskom ledu

Antarktički morski led ima ključnu ulogu u klimatskom sistemu Zemlje. Svake godine, led se širi i povlači na površini od oko 16 miliona kvadratnih kilometara, utičući na globalnu okeansku cirkulaciju putem procesa poput izbacivanja slane vode (brine rejection) i dodavanja slatke vode, što utiče na produktivnost Južnog okeana i izmjene toplote.

Novo istraživanje nudi detaljnu analizu ovih varijacija korištenjem statističke metode niskofrekventne komponente analize, koja je otkrila različite modove varijabilnosti morskog leda. Jedan od identifikovanih faktora je Međudekadna Pacifička oscilacija (IPO), koja pojačava snagu cirkumpolarnih zapadnih vjetrova i dovodi do hlađenja površine putem povećanog sjevernog transporta toplote. IPO objašnjava veliki dio dugoročnog postepenog povećanja morskog leda.

Drugi faktor, povezan sa El Ninjo-Južnom oscilacijom (ENSO) i Južnim anularnim modom (SAM), utiče na varijabilnost u Rossovom moru, dok treći faktor, vezan za istočni Pacifik i Amundsenovo morsko dno, objašnjava veliku varijabilnost pan-Antarktičkog morskog leda. Ovaj treći faktor je posebno značajan jer se povezuje s periodima naglog gubitka leda.

Klimatske promjene su prirodne i ne predstavljaju "egzistencijalnu prijetnju"

Od kada su 1979. godine započela satelitska mjerenja, antarktički morski led pokazuje značajnu varijabilnost. Od 2000. do 2014. godine zabilježen je postepeni porast površine leda, što istraživači uglavnom pripisuju dekadnoj klimatskoj varijabilnosti, uključujući IPO, koji jača cirkumpolarne zapadne vjetrove i izaziva hlađenje površine. Drugi faktori, poput povećanog unosa slatke vode od topljenja ledenih ploča i promjena u okeanskoj cirkulaciji, također se smatraju doprinosima ovom povećanju.

Međutim, period od 2016. do 2019. godine donio je dramatično i naglo smanjenje morskog leda, posebno u Weddellovom moru, indijskom sektoru i Rossovom moru. Ovo iznenadno opadanje povezano je sa slabljenjem cirkumpolarnih zapadnih vjetrova, izazvanih promjenama u Južnom anulnom modu i El Ninjo-Južnoj oscilaciji, uz efekte preduslova okeana koji su doveli do akumulacije toplote ispod površine. Ova varijabilnost, uključujući i postepeno širenje i nagla smanjenja, predstavlja izazov za klimatske modele, koji se bore da precizno repliciraju trendove morskog leda u Antarktiku.

Ova otkrića ističu složenost klimatskih ciklusa na Zemlji i sugeriraju da su prirodni klimatski faktori daleko uticajniji od ljudskih aktivnosti u oblikovanju ledenog pokrivača. Globalni narativ o "neto nula" emisijama ugljen-dioksida, koji opravdava ekstremne klimatske politike, suočava se s rastućim preispitivanjem. Planeta je živi organizam sa vlastitim procesima koje još uvijek ne razumijemo u potpunosti.