Istraživanje svemira, posebno putovanje na Mjesec, zahtijeva mnogo sredstava. Transport pola kilograma materijala na Mjesec košta oko milion dolara, dok su troškovi za Mars još veći.

Osim toga, svemirska putovanja su opasna. Astronauti se suočavaju s izazovima poput ekstremnog pritiska, temperaturnih promjena, smrtonosnog zračenja i mikrometeorita koji kroz svemir lete poput metaka.

Prema Chrisu Maureru, osnivaču arhitektonske firme Redhouse Architecture, teško je poslati građevinske materijale, poput dasaka ili cigli, na Mjesec. Redhouse Architecture, sa sjedištem u Clevelandu, nedavno je uspostavio saradnju s NASA-om kako bi riješili problem uzgoja gljiva u svemiru.

Maurer objašnjava da je skupo prevoziti već izgrađene nastambe. Mnogi istraživači razmatraju koncept ISRU (In-Situ Resource Utilization), koji podrazumijeva korištenje resursa koji već postoje na Mjesecu.

Mjesec nudi materijale poput vode i regolita, odnosno "mjesečeve prašine". Ovi materijali mogu se koristiti za uzgoj određenih vrsta gljiva, koje se mogu pretvoriti u čvrste građevinske materijale, jače od betona, sa dodatnim prednostima.

Šta je mikotektonika?

Projekat Mycotecture Off Planet Structures at Destination nedavno je dobio ugovor u trećoj fazi od NASA-e, što znači da će dobiti potrebna sredstva za nastavak istraživanja.

Iako zvuči neobično, proces stvaranja materijala je relativno jednostavan. Mikotektonika, odnosno korištenje materijala na bazi gljiva za gradnju, već je proučavana u posljednjih nekoliko godina.

Mikotektonika se koristi u umjetnosti, građevinarstvu i za reciklažu otpada. Redhouse već eksperimentira s korištenjem mikomaterijala za rješavanje izazova na Zemlji, poput izgradnje skloništa i uzgoja jestivih gljiva za borbu protiv nestašice hrane.

Kada je Lynn Rothschild, astrobiolog NASA-e, čula za ove projekte, shvatila je da imaju potencijalnu primjenu u svemiru.

Od tada je mikoteknologija dobila podršku istaknutih NASA-inih ličnosti poput geologa Jima Heada, koji je trenirao astronaute za program Apollo. David Scott, komandant misije Apollo 15 i jedan od 12 ljudi koji su hodali Mjesecom, takođe podržava korištenje mikoteknologije.

Maurerov tim iz Redhouse-a proizvodi "cigle od gljiva" hraneći različite vrste gljiva organskim materijalima poput biljaka ili građevinskog otpada. Dobiveni materijal se zatim zagrijava i preša u blokove koji su otporniji od betona.

Iako su cigle od gljiva bolje za okoliš, njihova čvrstoća nije ključna u svemiru, objasnio je Maurer. Na Mjesecu ili Marsu gravitacija je manja, a pritisak unutar nastambi je veći, pa je važno imati materijale otporne na istezanje, a ne na pritisak.

Stručnjaci planiraju koristiti napuhljive kalupe u kojima će rasti mikomaterijal uz pomoć spora gljiva i algi s Zemlje, koje će se hraniti vodom i regolitem s Mjeseca.

Ovaj proces omogućava korištenje prirodnih bioloških resursa, čime se štedi transport teških materijala sa Zemlje. NASA tvrdi da ovo može uštedjeti "bilione dolara", ali će se efektivnost materijala potvrditi tek nakon postavljanja prvih struktura na Mjesec.

Iako je izgradnja mjesečevih nastambi od gljiva udaljena najmanje deset godina, projekat se trenutno fokusira na slanje probnih modela na Starlab svemirsku stanicu, planiranu za lansiranje 2028. godine.

Gljive su idealne za kolonizaciju Mjeseca
Jonathan Dessi-Olive, profesor arhitekture sa Univerziteta Sjeverne Karoline i direktor laboratorije MycoMatters, rekao je da cigle od gljiva djeluju kao izum iz naučne fantastike.

Dessi-Olive također ističe da gljive imaju sposobnost samo-replikacije i zaštite od zračenja, što ih čini idealnim za kolonizaciju Mjeseca i Marsa.