Faza postupnog ukidanja fosilnih goriva poput nafte i plina je u punom jeku. U ne tako dalekoj budućnosti, prosječna američka domaćinstva mogla bi se suočiti s računima za energiju koji su 2.800 posto veći od trenutnih.

Kako bi tehnologije poput vjetroelektrana i solarnih panela mogle podržati industrijsku ekonomiju, potrebno je mnogo rezervnih baterija – rezervne baterije koje koštaju pravo bogatstvo, iznoseći trilijune dolara.

David Wojick, koji piše za Watts Up with That, izračunao je da bi prosječni račun za električnu energiju u potpuno implementiranom okviru Green New Deal-a mogao dosegnuti 52.500 dolara. Evo kako je došao do ovog izračuna:

1) Potrebna količina kapaciteta za pohranu električne energije koja bi mogla zamijeniti današnje sisteme temeljen na fosilnim gorivima širom zemlje je oko 250.000 MWh (megavat sati).

2) Po cijeni od 300.000 dolara po MWh kapaciteta za pohranu, trošak kupnje dovoljno baterija za to bio bi 75 trilijuna dolara. Rasprostranjeno preko 20 godina, to iznosi 3,75 trilijuna dolara godišnje.

3) Trenutno, domaćinstva u SAD-u koriste ukupno 1,5 trilijuna KWh (kilovat sati) energije godišnje. Svako pojedinačno domaćinstvo koristi oko 10.500 KWh godišnje po cijeni od otprilike 2,50 dolara po KWh.

4) Kada se sve to uzme u obzir, prosječni godišnji trošak samo za pohranu dovoljno "čiste" i "zelene" energije po domaćinstvu je 26.250 dolara – u usporedbi s trenutnim godišnjim prosječnim računom od 1.800 dolara po domaćinstvu.

5) Na prosječnom nivou, godišnji računi za električnu energiju po domaćinstvu će se povećati najmanje 14 puta ako se Green New Deal potpuno implementira prema planu.

6) Kada se u obzir uzme elektrifikacija transporta i grijanja na plin, trošak bi mogao porasti 28 puta, što bi dovelo do ekonomske propasti ogromnih razmjera.

"Ukratko, svi računi za električnu energiju će biti 14 puta veći nego danas ako vjetar i solarna energija zamijene današnje sisteme proizvodnje energije na bazi fosilnih goriva prema Green New Deal-u," upozorava Wojick.

"Ovo će biti slučaj i za industrijske i komercijalne korisnike, što će povećati cijenu gotovo svih dobara i usluga. Ovaj uticaj je zaista inflacionistički."

Zelena revolucija vodi ka ekonomskoj propasti

Iako su ovo samo grubi izračuni, Wojick je prilično dobro prikazao masivno štetan uticaj revolucije "zelene" energije na američke porodice.

Jedna pozitivna stvar je ta što cijena baterija za pohranu stalno opada. Loša vijest je da će te cijene još uvijek morati značajno da se smanje – vjerovatno do nemoguće niskih nivoa – kako bi "zelena" energija imala šanse da funkcioniše onako kako njeni zagovornici tvrde.

Takođe, Wojickovi izračuni pretpostavljaju da su baterije potpuno napunjene i pražnjene svaki put kada se koriste, što je praktično nemoguće.

"Ako je stvarno 10-90 ili 20-80, onda će biti potrebno mnogo više kapaciteta za pohranu," piše Wojick.

"Takođe, zahtjevi za pohranom mogu se smanjiti prekomjernim izgradnjom kapaciteta za proizvodnju vjetra i solarne energije. Međutim, ovo smanjenje je ograničeno, kako su mi rekli, na 180 miliona MWh, jer još uvijek nema solarne energije noću i vjetra kada ne puše dovoljno jako. Ali je malo vjerovatno da će ove ogromne baterije imati prosječan puni vijek trajanja od 20 godina."

Još jedan aspekt koji Wojick nije razmotrio je ogroman trošak izgradnje i održavanja vjetroturbina i solarnih panela, niti dodatni troškovi zaduživanja trilijuna dolara kako bi shema izgledala makar malo legitimno.

"Osnovna tačka je da je Green New Deal nevjerojatno skup," kaže Wojick. "Ne postoji lijek za prekid u proizvodnji."