Istraživanje Univerziteta u Turkuu, Finska, pokazalo je da prosječni vlasnici električnih vozila (EV) imaju veće ugljične otiske od vlasnika vozila s unutrašnjim sagorijevanjem (ICEV).

U ovoj finskoj studiji anketirano je skoro 4.000 Finca o pitanjima vezanim za vlasništvo automobila, stanovanje, transport i životne navike kako bi se izračunale emisije ugljika. Rezultati su pokazali da vozači EV godišnje generiraju prosječno 8,66 tona ugljendioksida (CO2), dok vlasnici ICEV proizvode samo 8,05 tona.

Istraživanje je otkrilo i dvije različite grupe vlasnika EV: one koji se fokusiraju na ekonomičnost i pouzdanost svojih vozila, te one koji stavljaju akcenat na performanse. Ekološki osviješteni vozači prve grupe godišnje generiraju samo 7,59 tona CO2, dok vozači iz druge grupe, fokusirani na performanse, stvaraju prosječno 10,25 tona CO2 godišnje, što je skoro dvostruko više od vlasnika koji nemaju automobile, koji doprinose s oko 5,75 tona.

Visoki nivoi emisija pripisuju se luksuznim i potrošačkim stilovima života bogatijih vlasnika EV.

Studija naglašava da je prihod jedan od najvažnijih faktora koji predviđa ugljični otisak. Veći prihodi često dovode do većih kuća, češćih putovanja i veće potrošnje – što značajno povećava ukupni doprinos klimatskim promjenama. Gotovo četvrtina domaćinstava s EV-ima u ovoj studiji imala su mjesečni prihod veći od 6.250 funti (8.201 dolar), dok je prosječan prihod domaćinstava u Velikoj Britaniji samo 2.875 funti (3.772 dolara).

Osim toga, vlasnici EV obično imaju više vozila i voze znatno duže udaljenosti u poređenju s vlasnicima vozila na benzin ili dizel. U prosjeku, korisnici EV godišnje pređu 30.000 km (18.640 milja), što je više od dvostruko u odnosu na 14.200 km (8.800 milja) koje voze vozači bez EV.

Izvještaj Oxfama iz 2020. godine: Najbogatijih 10% globalne populacije odgovorno je za više od polovine emisija
Ova nova studija podržana je izvještajem Oxfama iz 2020. godine, pod naslovom "Suočavanje s ugljičnom nejednakošću", koji je pokazao da je najbogatiji jedan posto svjetske populacije odgovoran za više od dvostruko više zagađenja ugljikom nego najsiromašnijih 50 posto između 1990. i 2015. godine.

Izvještaj, koji je sproveden u saradnji sa Stockholmskim institutom za okoliš, analizirao je emisije ugljika povezane sa različitim prihodnim grupama tokom 25 godina obilježenih brzim rastom emisija.

Prema nalazima, najbogatijih 10 posto činilo je 52 posto emisija od 1990. do 2015. godine, pri čemu je vrhunskih jedan posto doprinio sa 15 posto. Ova cifra premašuje ukupne emisije svih građana Evropske unije i više je nego dvostruko veća od emisija najsiromašnijih polovina čovječanstva, koja je bila odgovorna samo za 7 posto.

"Prekomjerna potrošnja bogate manjine potiče klimatsku krizu, dok siromašne zajednice i mladi snose posljedice. Ova ekstremna ugljična nejednakost je direktna posljedica decenijske potrage naših vlada za izrazito nejednakim i ugljično intenzivnim ekonomskim rastom," izjavio je Tim Gore, šef klimatske politike Oxfama i autor izvještaja.

Također je upozorio na mogućnost brzog porasta emisija dok se ukidaju mjere zaključavanja uzrokovane koronavirusom (COVID-19), što bi moglo dovesti do iscrpljivanja globalnog ugljičnog budžeta do 2030. godine ako se ugljična nejednakost ne kontrolira.

"Jednostavno vraćanje na naše zastarjele, nepravedne i zagađujuće ekonomije pre-COVID više nije održiva opcija. Vlade moraju iskoristiti ovu priliku da preoblikuju naše ekonomije i stvore bolju budućnost za sve nas. Moraju ograničiti emisije bogatih putem poreza i zabrana luksuznog ugljika, poput SUV-ova i čestih letova. Prihodi bi se trebali ulagati u javne usluge i sektore s niskim emisijama kako bi se stvorila nova radna mjesta i pomoglo u borbi protiv siromaštva," zaključio je Gore.