Oštroumna analiza Jamesa Petrasa prvi put objavljena na Global Research 5. oktobra 2017.

Amerika ima najveće nejednakosti, najvišu stopu smrtnosti, najregresivnije poreze i najveće javne subvencije za bankare i milijardere od svih razvijenih kapitalističkih zemalja.

U ovom eseju raspravljat ćemo o socio-ekonomskim korijenima nejednakosti i vezi između koncentracije bogatstva i opadanja društvenog statusa radničke i plaćene klase.

Kako milijarderi postaju milijarderi

Suprotno propagandi koju širi poslovni tisak, između 67% i 72% korporacija nije imalo nikakve porezne obaveze nakon kredita i oslobađanja... dok su njihovi radnici i zaposlenici plaćali između 25% i 30% poreza. Stopa za manjinu korporacija koje su plaćale bilo kakav porez iznosila je 14%.

Prema američkoj Poreznoj upravi, utaja poreza od strane milijardera iznosi 458 milijardi dolara godišnje izgubljenih javnih prihoda – gotovo trilion dolara svake dvije godine prema ovoj konzervativnoj procjeni.

Najveće američke korporacije sklonile su više od 2,5 triliona dolara u inozemne porezne oaze gdje nisu plaćale poreze ili su plaćale jednocifrene porezne stope.

U međuvremenu, američke korporacije u krizi primile su više od 14,4 triliona dolara (Bloomberg tvrdi 12,8 triliona) javnog novca za spašavanje, podijeljenog između američkog Ministarstva financija i Federalnih rezervi, uglavnom od američkih poreznih obveznika, koji su većinom radnici, zaposlenici i penzioneri.

Primatelji, bankari, investirali su svoja beskamotna ili niskokamatna sredstva za spašavanje u SAD-u i zaradili milijarde dolara profita, većinom od oduzimanja hipoteka radničkih domaćinstava.

Kroz povoljne pravne presude i ilegalne zapljene, bankari su iselili 9,3 miliona porodica. Preko 20 miliona pojedinaca izgubilo je svoju imovinu, često zbog ilegalnih ili lažnih dugova.

Mali broj finansijskih prevaranata, uključujući izvršne direktore vodećih banaka sa Wall Streeta (Goldman Sachs, J.P. Morgan itd.), platio je kazne – ali niko nije otišao u zatvor zbog ogromne prevare koja je milione Amerikanaca dovela do bijede.

Postoje i drugi prevarantski bankari, poput trenutnog sekretara trezora Stevea Mnuchina, koji su se obogatili ilegalnim oduzimanjem domova hiljada vlasnika u Kaliforniji. Neki su suđeni; svi su oslobođeni zahvaljujući uticaju demokratskih političkih lidera tokom Obaminih godina.

Silicijska dolina i njeni inovativni milijarderi pronašli su nove načine da izbjegnu poreze koristeći inozemne porezne oaze i domaća porezna oslobađanja. Oni povećavaju svoje bogatstvo i korporativne profite plaćajući svojim lokalnim fizičkim i uslužnim radnicima minimalne plate. Izvršni direktori Silicijske doline ‘zarade’ hiljadu puta više od svojih proizvodnih radnika.

Nejednakosti u klasi dodatno su pojačane etničkim podjelama. Bijeli, kineski i indijski multimilioneri iskorištavaju afroameričke, latinoameričke, vijetnamske i filipinske radnike.

Milijarderi u trgovačkim konglomeratima, poput Walmarta, iskorištavaju radnike plaćajući im minimalne plate i pružajući malo, ako ikakve, beneficije. Walmart zarađuje 16 milijardi dolara godišnje u profitu plaćajući svojim radnicima između 10 i 13 dolara po satu i oslanjajući se na državnu i savezne pomoći za pružanje usluga porodicama svojih osiromašenih radnika putem Medicaida i bonova za hranu. Amazonov plutokrat Jeff Bezos iskorištava radnike plaćajući 12,50 dolara po satu dok je akumulirao preko 80 milijardi dolara profita. Generalni direktor UPS-a David Albany zarađuje 11 miliona dolara godišnje iskorištavajući radnike koji zarađuju 11 dolara po satu. Generalni direktor Federal Expressa Fred Smith zarađuje 16 miliona dolara i plaća radnicima 11 dolara po satu.

Nejednakost nije rezultat 'tehnologije' i 'obrazovanja' – savremenih eufemizama za kult superiornosti vladajuće klase – kako liberali i konzervativni ekonomisti i novinari vole tvrditi. Nejednakosti su rezultat niskih plata, zasnovanih na velikim profitima, finansijskim prevarama, multitrilionskim javnim subvencijama i višemilionskim utajama poreza. Vladajuća klasa je savladala 'tehnologiju' eksploatacije države, kroz svoje pljačkanje trezora i radničke klase. Kapitalistička eksploatacija nisko plaćenih proizvodnih radnika pruža dodatne milijarde za 'filantropske' porodične fondacije milijardera kako bi izglancali svoj javni imidž – koristeći još jedan trik za izbjegavanje poreza – samopohvalne 'donacije'.