Anis (Pimpinella anisum L.) se koristi već hiljadama godina kao začin i lijek za različite zdravstvene probleme, uključujući kašalj i probavne tegobe. Ono što anis čini posebnim jeste njegov jedinstveni okus, prepoznatljiv iz biljnih čajeva i sladića, kao i snažna ljekovita svojstva koja moderna nauka tek počinje bilježiti i razumijevati.

Sa svojim toplim, sladićevim okusom, anis ima bogatu istoriju koja započinje u antičkom svijetu.

U starom Egiptu, anis je bio cijenjen ne samo kao začin, nego i kao lijek za razne tegobe. Egipćani su ga koristili za olakšanje probave, pomoć pri zadržavanju tečnosti i ublažavanje zubobolje.

Grci su nastavili tu tradiciju, a poznati iscjelitelji poput Dioskorida i Hipokrata isticali su medicinske koristi anisa. Dioskorid je hvalio ovu biljku za umirivanje glavobolje, olakšavanje probavnih problema i čak poboljšanje sna. S druge strane, Hipokrat je anisu pripisivao ljekovita svojstva za respiratorne probleme – pomažući pri čišćenju kongestije i smirivanju prekomjernog kijanja i kašljanja.

Rimljani su također s oduševljenjem prihvatili anis. Plinije Stariji, rimski prirodnjak, zabilježio je mnoge grčke upotrebe anisa, uključujući njegovu učinkovitost u olakšavanju probavnih smetnji i čišćenju disajnih puteva.

Ljekovita svojstva i zdravstvene prednosti anisa

Anis je bogat hranjivim tvarima i prirodnim spojevima koji mu daju i okus i zdravstvene prednosti.

Sjemenke anisa sadrže oko devet do 12 posto vlage, 18 posto proteina i različite količine masnih ulja i vlakana, zajedno s nizom B-kompleks vitamina – tiamin (B1), riboflavin (B2), niacin (B3) i piridoksin (B6) – koji su ključni za energiju, zdrave ćelije i metabolizam. Anis je također dobar izvor holina, spoja sličnog vitaminima B koji podržava zdravlje mozga i ćelijske funkcije. Uz vitamine A i C, anis je bogat esencijalnim mineralima poput kalcija, bakra, željeza, magnezija, mangana i cinka, koji su važni za zdrave kosti, krv i opće zdravlje ćelija.

Prava čarolija anisa leži u jedinstvenom spoju isparljivih (1,5 do 3,5 posto) i fiksnih ulja (osam do 23 posto) u sjemenkama. Ta ulja su puna bioaktivnih spojeva poput anetola, metil chavikola i različitih terpena. Anetol, koji čini 70 do 90 posto esencijalnih ulja anisa, odgovoran je za njegov karakterističan okus.

Anis olakšava probavne smetnje

Anis ima karminativna svojstva, koja pomažu u ublažavanju nadutosti, plinova i probavne nelagode. Djeluje opuštajući mišiće u probavnom traktu, što olakšava oslobađanje zarobljenog zraka – ublažavajući tako nelagodu.

Anis ublažava kašalj i čisti respiratorni trakt

Uporni kašalj i respiratorna nelagoda mogu iscrpiti organizam. Anis se tradicionalno koristio za ove simptome, a moderna nauka pokazuje da djeluje kao ekspektorans. To znači da pomaže u otpuštanju sluzi – olakšavajući njeno izbacivanje iz respiratornog sistema. Glavni spoj odgovoran za ovo je (E)-anetol, koji podržava disanje tako što omogućava izbacivanje zarobljene sluzi – smirujući kašalj i ublažavajući zagušenja.

Anis ublažava menstrualne tegobe

Anis se dugo koristi za ublažavanje menstrualnih grčeva, a nedavna istraživanja potvrđuju njegovu učinkovitost. Fitoestrogeni u anisu, poput anetola, mogu pomoći u balansiranju hormona, što je posebno korisno za regulaciju menstrualnih nepravilnosti i bolova.

Anis pospješuje proizvodnju mlijeka

U nekim kulturama, anis se koristi za povećanje proizvodnje mlijeka kod dojilja. Ova sposobnost, nazvana "galaktagog", vjerojatno je povezana s fitoestrogenim spojevima u anisu koji imitiraju estrogen i podržavaju protok mlijeka. Iako je to još uvijek predmet istraživanja na Zapadu, anis obećava kao prirodni način za podršku laktaciji.

Anis se bori protiv bakterijskih i gljivičnih infekcija

Istraživanja su pokazala da esencijalna ulja u anisu imaju snažna antibakterijska i antifungalna svojstva, što može pomoći u inhibiciji rasta štetnih bakterija i gljivica. To čini anis potencijalnim prirodnim saveznikom u borbi protiv infekcija, posebno za one koji traže alternativne tretmane.