U posljednjih nekoliko godina sve više ljudi izbjegava plastične flaše za vodu zbog opasnosti od kontaminacije mikroplastikom, ali novo naučno istraživanje otkriva koliko različitih izvora ovih opasnih čestica postoji u našoj svakodnevici – ponekad na veoma neočekivane načine.

Mikroplastika su čvrste plastične čestice manje od 5 milimetara, a obično nastaju razgradnjom većih komada plastike. S njima dolazimo u kontakt na različite načine, uključujući hranu, ambalažu za hranu, tepihe i odjeću.

Brza moda, koja je sve popularnija zahvaljujući niskim cijenama, jedan je od glavnih izvora jer koristi materijale na bazi plastike poput poliestera, spandeksa i najlona. Posteljina, tepisi i zavjese takođe otpuštaju mikroplastiku – uz toksične hemikalije – u vazduh naših domova, što udišemo. Ovi materijali takođe ispuštaju mikroplastiku u vodene tokove prilikom pranja. Jedna studija je otkrila da više od 90% mikroplastike pronađene u zatvorenim prostorima potiče od poliestera i sintetičkih vlakana, oba izvedena iz plastike.

Koliko smo tome izloženi? Stručnjak za toksine, dr. Pol Sevidž, izjavio je za „The Epoch Times“: „Osoba može konzumirati količinu plastike ekvivalentnu kreditnoj kartici svake sedmice samo putem hrane. Kada se unesu, ove čestice se mogu razgraditi u nanoplastiku dovoljno malu da utiče na DNK ćelija, potencijalno uzrokujući genetska oštećenja i hronične zdravstvene probleme.“

Ovo je zastrašujuća pomisao, pogotovo jer je sve teže kontrolisati izloženost u vremenu kada se svake godine u našu okolinu ispusti između 10 i 40 miliona tona mikroplastike – količina za koju stručnjaci predviđaju da će se udvostručiti do 2040. ako se trendovi ne promijene.

Čak i ako bismo odmah zaustavili ispuštanje mikroplastike, postojeći plastični otpad bi se nastavio razgrađivati na manje čestice i povećavati našu izloženost.

Šta mikroplastika radi našem tijelu?

Mikroplastika ulazi u naše tijelo na različite načine, a jedan od najtežih za kontrolisanje jeste udisanje mikroplastike iz vazduha. Može se apsorbovati i putem kože. Oralno unošenje je takođe veliki izvor, bilo konzumiranjem hrane ili pića kontaminiranih mikroplastikom. Nalazi se u konzerviranim proizvodima, gaziranim pićima, soli, šećeru, a takođe i u ribi i škampima. Čak i dojenčad izlažemo ovim toksinima u delikatnoj fazi njihovog razvoja putem majčinog mlijeka i adaptiranih formula.

Istraživači su demonstrirali brojne načine na koje ovi fragmenti štete našem zdravlju. Vjeruje se da mogu zaobići krvno-moždanu barijeru i dospjeti u mozak kroz nosne prolaze; jedno istraživanje iz 2024. godine pokazalo je da ljudski mozak sadrži veće koncentracije mikroplastike nego uzorci jetre i bubrega.

Takođe su pronađeni u našim krvotocima, pri čemu se polietilen posebno često otkriva u uzorcima krvi. Ova popularna plastika koristi se u svemu, od namještaja do odjeće.

Naučnici su mikroplastiku pronašli u plućima kod 11 od 13 ispitanika, dok je drugo istraživanje identificiralo 21 različitu vrstu mikroplastike u uzorcima pljuvačke uzetim od ljudi s respiratornim bolestima. Pronađena je i u debelom crijevu, jetri, izmetu i posteljicama.

Iako još uvijek ne znamo tačno kakve dugoročne posljedice imaju na naše tijelo, znamo da ih ne možemo efikasno eliminisati. Mikroplastika sadrži hemikalije koje remete hormone i metabolizam, a mogu nositi i bakterije i viruse u naš organizam. Izazivaju upale i oksidativni stres koji mogu dovesti do alergija, raka, smrti ćelija i oštećenja DNK, a povezane su i s brojnim drugim bolestima.

Nažalost, ne možemo puno učiniti u vezi s toksinima koji su već prisutni u našim domovima. Međutim, uzimanjem u obzir plastike koju koristite svakodnevno i pronalaženjem alternativa, možete smanjiti izloženost. Na primjer, izbjegavajte poliester, plastične igračke, jednokratnu plastiku i reciklirane plastične proizvode. Kada prepoznate izvore izloženosti plastici, možete napraviti neke promjene kako biste je ograničili.